Mali portrait

Velika vojska predvođena Relinom Svucartom,zamjenikom prvogenerala Iske Radre,kretala se prema Kruševom ždrijelu,mjestu na kojem su jake utvrde crnogorske vojske danima sa zebnjom čekale dolazak snaga Austro-Ugarske carevine,jedne od najvećih vojnih sila koja je gazila Meterize.

Vojin Bratlar i Sljušto Struhar bijahu na kratko napuštili položaj,uprkos naredbi Rukra Cmaka,komandanta crnogorske vojske,da se položaj ne napušta po cijenu života,gonjeni jakim prolivom i kašljem koji ih ćeraše na relativnu ravnodušnost prema jačem polu.

Ova dva vojnika čuvahu stražu jedan drugome dok serijahu u Kozlićkom dolu,kućištu davno napuštenog dvora Radviša.

Sljušto se taman bješe ispravio da navuče prekratke pantalone od čoje,koje su mu tokom rata na lijevom podmudu napravile ožiljak u obliku avionske karte,kad mu konjska lešina pored koje je obavio pražnjenje crijeva reče:”Ne boj se samo onoga ko ti ne sere dok mu ženi suknju svlačiš,a ako bi ti išta bilo uplaćeno od strane oraganizacije The Books of Knjige na žiro račun 50012-387-423-00 bježi iz banaka koliko Vas noge nose.”

To reče i ponovo umrije a Sljušto ostade živ do kasnih studenskih godina tokom kojih ovu priču prenese Miliosavu Rajharu,koji je zapisa i objavi u časopisu “Vojnim materijalom”.

Od tada The Books of Knjige rade sve i svašta a ljudi kažu da su najmanje uspješni u skoro svemu što rade.

The Books of Knjige su ovu priču čuli prije dvanaestak godina ali u nju ne vjeruju ni dan danas,a jebeš priču u koju se ne vjeruje.

A?